biću srećna

Biću srećna i spokojna kad se preselim, kad odem odavde, kad odem tamo gde će mi svi uslovi biti pogodni

Biću srećna i spokojna kad se preselim, kad odem odavde, kad odem tamo gde će mi svi uslovi biti pogodni. Kockice će se same složiti i to će čekati samo mene, da stignem i budem “ srećna “.

Svima nam se to dešavalo.

Da čekamo da sve “ dođe na svoje mesto “ kako bi konačno bili “ srećni “ I? Odemo, uspemo prividno da poslažemo stvari na svoje mesto …

A onda? E, opet nešto čekamo, i čekamo, i nikad da stigne.. Pa ni tad.

Zašto? Zato što je vezujemo za tamo neko mesto, tamo neke ljude, tamo neke željene snove, ne uvidjajući da je ona tu u nama, u našim svakodnevnim izborima, u našim odlukama, u našem poštovanju sebe, u našoj istrajnosti, i nežnosti prema sebi.

U nama, i nečemu što je naše!

Kako se osećamo svaki put kad uradimo nešto dobro za sebe, kada prevaziđemo sebe na mestima za koje smo mislili da će nam trebati tri života da ih uradimo, pa smo ih ipak uradili?

Sreća smo mi sami, i stvari koje radimo za sebe na dnevnom nivou!

Možda će nekom ovo zvučati sebično, ali kako da znamo da je drugima pružimo ako ne znamo sami sebi?

Sada znam. Sreća nije u sledećoj destinaciji, mada sam je toliko puta tamo tražila.

A šta je za vas sreća?

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *