Koliko puta smo imali osećaj da smo u začaranom krugu?
Koliko puta smo se zatekli u istim, ili bar sličnim situacijama ?
Privlačili ljude koji su nas “bockali” na najtananijim mestima ?
Pitali se zašto, i dokle ovako ?
Ono što je bitno da razumemo jeste, da je postojao neki emocionalni događaj, neka trauma koja se dogodila i usled koje smo kreirali određeno temeljno uverenje. Daću vam primer : Prevario vas je emotivni partner, a vi ste tada kreirali uverenje “ Svi muškarci/ žene su isti/e“
Ili, roditelji vam nisu posvetili dovoljno pažnje kad ste bili mali, i kreirali ste uverenje “Ja nisam dovoljno dobar/ dobra”.
Na taj način ste privlačili ljude i situacije u svoj život koji su vam bili potvrda istih. Podsvesno kreiramo uverenja, i ne radeći na njihovim promenama, život temeljimo na šablonima. Dakle,bitno je da uverenje osvestimo , prihvatimo, i razumemo zašto su se neke stvari odvijale baš tako. Da oprostimo sebi, i drugima, i na kraju jednostavno otpustimo.
Zvuči mogo lakše nego što je u praksi, ali bitno je da zasadimo seme, da menjamo ugao gledanja, da biramo reakcije na događaje. Da ulogu žrtve zamenimo ulogom osobe odgovorne za svoje postupke, i za svoj život. Jer ono što iscelimo u sebi, isceljujemo u svim sadašnjim, i budućim odnosima…