Razmišljala sam o čemu bih sledeće mogla da vam pišem, i nekako pred kraj godine sve se svelo upravo na ovu famoznu 2020-tu. Godinu koja je svima donela toliko toga, nekima nažalost previše tuge, nekima je opet bila jedna od najboljih godina, a složićemo se svi da nam je donela promene koje nismo mogli da zamislimo ni u najluđim snovima. Stoga bih želela da sumiram iz svog i samo svog ugla ovu naizgled “užasnu” 2020-tu godinu. Za mene je ovo bila godina koja me je izmodelovala, koja mi je dala toliko toga na planu mog ličnog rasta i razvoja, da bih bila nezahvalna kad bih kudila po njoj. Dragana Hvala ti. Hvala ti što si bila dovoljno hrabra ( neki bi rekli luda) da ostaneš u Peruu kad su granice počele da se zatvaraju, hvala ti što si poslušala svoju intuiciju za razliku od svakog prethodnog puta. Tako je, provela sam predivna 4 meseca u Svetoj Dolini, u Peruu. Upoznala predivne ljude, prošla ceremonije o kojima sam mogla samo da sanjam. Iskustva koja su mi otvorila neke potpuno nove svetove. Svetove peruanske Medicine, peruanskih biljaka i životinja. Ono na čemu sam najviše zahvalna jesu nova iskustva, hrabrosti da kroz njih prođem i istrajnosti u tom procesu koji nije bio ni malo lak. Znate kad krenete da otvarate Pandorinu kutiju, pa krenu da izlaze demoni koji su vam i poznati i nepoznati, pa strahovi koji se javljajau u tom procesu, pa potreba za kontrolom koja vam sve to već teško još više otežava, pa sumnja u to da li ću ja ovo sve moći, da li je sve ovo za mene… Možda ćete reći da sam kontradiktorna svojoj izjavi s početka teksta kad sam rekla da je ovo bila najbolja godina za mene, ali ona to zaista i jeste. Nisam rekla da je bilo lako, naprotiv, bilo je tu svega, ali prolaskom kroz sve te nelagode bih na kraju dobila nagradu. Kad kažem nagradu mislim na osećaj slobode, osećaj pobede nad samom sobom, osećaj ponosa na samu sebe, osećaj jos veće hrabrosti za svaki novi izazov po putu. Nisam ja ništa hrabrija od drugih, sve to što sam mogla ja mogu svi, samo je bitno USUDITI SE.
Dati sebi priliku za nova iskustva, jer samo ono kroz šta smo sami prošli možemo najvernije i najiskrenjje da prenesemo drugima, sve ostalo je pričam ti priču koju sam tamo negde čula. Zato je jako bitno da ljudima date svoje iskustvo, svoj lični pečat, sami će uzeti ono što im treba i za šta su spremni. Zato me je ova godinama naučila kako da budem dovoljna sebi, kako da budem nežna i razumna prema sebi, kako da volim i prihvatim sebe čak i kad nisam najponosnija na odluke koje sam donosila, kako da dam sama sebi vremena. Takođe je neke ljude udaljila, druge približila i poređala stvari na svoje mesto, a najviše me je naučila da na kraju sve bude baš onako kako treba da bude, da smo svi baš tu gde trebamo biti, okruženi ljudima kojim trebamo biti i učimo lekcije koje su samo naše. Verujte u sebe “ Jer ako ne Mi, ko? Ako ne sad, kad? “